Zaboravite očale za dioptriju, neki su počeli držati ružičaste

Kako sve više ostavljamo iza sebe kriminalno razdoblje gdje smo potonuli u autoritarizam u ime borbe protiv virusa, to će se sve više javljati korona-nostalgija kod mnogo ljudi.

Struka i “ja sam znanost, slušaj me” je vedrila i oblačila dvije godine. Štogod bi smislili u svojim bolesnim tiranskim umovima, koliko god štetno bilo za tkaninu društva, za djecu, za sportove, za obrazovanje, za gospodarstvo provodilo se. Pogotovo na zapadu su se bili raspištoljili, u Hrvatskoj za divno čudo smo proživjeli lite verziju kretenizma.

Iako su vjerojatno mnogi i imali najbolje namjere, pogled iz tunela je dominirao. Nikakva analiza isplativosti se nije provodila, samo bezumna borba “do zadnjeg virusa”, koga briga za cijenu, glavno da mi određujemo pravila ponašanja svima. Pet minuta slave potpuno nepoznatim ljudima i dobra prilika za uvesti društvene promjene, pa makar bile glupe i štetne. Sve te ludosti što su se nametale državnom prisilom je imalo svoju cijenu.

Dramatičan pad povjerenja u institucije, u medicinsku znanost, u medije i vlade. Svi su nas iznevjerili, samo se bezglavo srljalo u mjere i što veće prišarafljivanje populacije da se povinuju ukidanjem najbazičnijih sloboda i postavljanje pravila koja su često bila apsurdna i besmislena. Već se u proljeće 2020. znalo da mjere imaju minimalnog ili nikakvog učinka, što danas i najveći koronaški mediji i znanstvenici nerado priznaju.

Trebat će dugi niz godina da se vjera u struku vrati, bit će to dugačak put s puno priznavanja grešaka. Nažalost, nisu još ni krenuli, nekakve naznake se pokazuju, ali ništa još konkretno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *