Histerija oko “špijunskog” balona srušenog prošli tjedan
Mediji, Republikanci i Demokrati u isti glas su se udružili u optužbama za međunarodnu špijunažu oko takozvanog kineskog “špijunskog” balona. Je li to stvarno bio špijunski balon ili je riječ o nečem drugom?
Američka strana priče
Kina je poslala “špijunski balon” preko strateških područja u SAD-u. Izabrali su baš ogromni balon koji se vidi golim okom sa tla. Izvještavali su o balonu da je velik kao nekoliko autobusa, da Kinezi pokazuju svoje mogućnosti, unatoč cijelom nizu drugih diskretnijih načina za špijuniranje poput satelita ili “nevidljivih” dronova. Da, demonstrirali su da mogu poslati balon na vrući zrak!
Kinezi su izabrali baš trenutak kad je američki državni tajnik Blinken trebao posjetiti Kinu i naći se sa predsjednikom Xi-jem tijekom svog posjeta, poziv kakav Blinkenov resor nije primio godinama.
Priča je dakle da je Kina odlučila omesti sastanak vlastitog predsjednika i sabotirati napore za popuštanje napetosti u američko-kineskom odnosu.
Pentagon je rekao da su “pratili balon neko vrijeme”, i da nije prvi put da se takav incident dogodio. Ovaj put su, iz nekog razloga, odlučili komunicirati s javnošću o tome. Rezultat svega toga je da državni tajnik Blinken odgađa svoj put u Kinu.
Kineska strana priče
Njima je ovo slučajna nesreća, a balon je “civilni zračni brod koji se koristi za istraživanje, uglavnom za meteorološke potrebe i daleko je van svog kursa otišao zbog snažnog zapadnog vjetra“. Balon, nastavljaju Kinezi, “ima vrlo ograničene mogućnosti manevriranja”, a glavna karakteristika balona je naravno da može ići samo gore i dolje.
Čak i neki zapadnjački mainstream mediji podržavaju tu tezu, i kažu: “stručnjaci u nacionalnoj sigurnosti i zrakoplovstvu kažu da letjelica dijeli karakteristike s balonima na velikim visinama koje koriste razvijene zemlje za prognozu vremena”.
Izgleda da uistinu nije bio nikakav špijunski balon na vrući zrak
Iz samog Pentagona su izvijestili da “korisni teret ne bi nudio mnogo u smislu nadzora koji Kina ne bi mogla prikupiti putem špijunskih satelita” i da “balon nije predstavljao ozbiljnu fizičku ili obavještajnu prijetnju”.
Stvarno se mora onda postaviti pitanje što su radili toliku dramu iz toga i na kraju ga ceremonijalno srušili. Sama besmislenost ove N-te epizode proizvodnje straha očigledna je ako se samo malo razmisli o svemu. Također, kao i često, pravi razlog svega ovog je nešto drugo.
Važan kontekst ovdje je naravno Blinkenov posjet Kini, koji je mogao – uvijek se može sanjati – biti korak prema nekom obliku deeskalacije u kinesko-američkim odnosima. Bilo je prilično lako predvidjeti da bi priča poput ove uoči putovanja politički jako otežala Blinkenov odlazak.
Jedna alternativna hipoteza, mnogo manje vjerojatna, jest da unutarnje kineske snage pokušavaju učiniti istu stvar slanjem ovog velikog balona.
Malo vjerojatno jer:
a) Kina ima vrijeme na svojoj strani pa ima koristi od smanjenih napetosti sa SAD-om i nema očite frakcije u Kini koja želi suprotno
b) bilo bi iznimno rizično za bilo koga u Kini učiniti nešto ovako jer bi se to nedvojbeno smatralo činom veleizdaje s teškim posljedicama za njih same
c) opet, baloni poput ovog se u osnovi se ne mogu upravljati, pa je slanje ovakvog balona iz Kine iznad kopna SAD-a uopće nije izvedivo.
Posljednja hipoteza, za koju pretpostavljam da je također donekle vjerojatna, jest da se radi o nizu nesretnih događaja bez ikakve zlobe s obje strane.
Balon skrene s kursa i uđe u zračni prostor SAD-a, ljudi ga vide i Pentagon smatra da mora izvještavati o tome. Mediji i desni i lijevi, koji vode svoj uobičajen narativ “zločesta Kina”, odlučuju uložiti sve u širenje straha. Politička opozicija, a i administracija osjeća da nema drugog izbora nego da otkaže put i nema političke hrabrosti reći da je ovo “samo balon koji je skrenuo s kursa”
U ovom scenariju zapravo postoji zloba od strane medija i političara, ali to je “organska zloba”, da tako kažemo, odlična prilika da se radi senzacija.
Zaključak
Kako god vi to vidjeli, ova priča je sramotna i tužan odraz suludih vremena u kojima živimo. Umjesto da pažljivo razmotrimo činjenice i primijenimo zdrav razum mediji i političari iskoriste priliku da stvaraju strah i nepovjerenje prema drugoj državi.