Poštovanje Šveđanima što su se suprotstavili projektu Strah
Prijevod članka s TCW, autor Thorsteinn Siglaugsson.
Prema švedskoj službenoj statistici tri godine od početka pandemije imaju najmanju stopu viška smrtnosti u Europi. Danska TV2 javlja i da drugi izvori pokazuju više manje isto.
Prije godinu dana Nature objavljuje osuđujući izvještaj o švedskoj strategiji za Covid-19. Tvrdili su da je neznanstvena, neetična i nedemokratska i slične optužbe su mediji bezrazložno iznosili. Čak je i švedski kralj kritizirao vladu u prosincu 2020. govoreći da je “podbacila”.
Dok su gotovo posvuda drugdje ljudi bili zabijeni u svojim domovima, škole zatvorene, maske su bile obveza, Šveđani su nastavili s normalnim životom. Panika koja je zahvatila ostatak svijeta je uglavnom zaobišla Švedsku. Pseudo-znanost o “zaustavljanju virusa”, maskiranjem ljudi i njihovim zatvaranjem u kuće nije utjecala na politiku Švedske agencije za javno zdravstvo. Unatoč klevetama, pa čak i prijetnjama smrću, glavni epidemiolog Anders Tegnell nikada se nije pokolebao. Prosudite rezultate za godinu dana, rekao je u intervjuu za Unherd u 7. mjesecu 2020.
Tada je Švedska imala veliki val infekcija Covidom-19, dok susjedne Danska, Norveška i Finska nisu. U godinu dana, nakon novih i puno većih valova u svim zemljama, dnevne infekcije u Švedskoj bile su najmanje. Sada, tri godine nakon izbijanja pandemije, jasno je da je Švedska zapravo prošla bolje od ostatka Europe.
Johan Anderberg objašnjava u svojoj knjizi The Herd iz 2022., kako je švedska agencija za javno zdravstvo bila je pod ogromnim pritiskom da nešto poduzme. Početkom 3. mjeseca Danska, a potom i Norveška zatvorile su sve škole, a mnogi su očekivali da će Švedska učiniti isto. No umjesto toga švedski ministar obrazovanja izjavio je da neće zatvoriti škole. Objašnjenje je bilo zdravo-razumsko: ako zatvorimo sve škole, zdravstveni radnici će morati ostati kod kuće sa svojom djecom, a zbog toga će zdravstveni sustav patiti.
Tada su Tegnell i njegov prethodnik Johan Giesecke koji je već bio u mirovini, ali doveden kao savjetnik shvatili kako je sav zdrav razum nestao i kako je panika zavladala. Kasnije te večeri Giesecke je poslao sada poznati e-mail Tegnellu, koji je sadržavao jedan redak na latinskom, citirajući državnika iz 18. stoljeća Axela Oxenstierna: ‘An nescis, mi fili, quantilla prudentia mundus regatur‘ (Budi svjestan, sine moj, s koliko malo mudrosti se svijetom upravlja).
Svijet je skrenuo s uma. Čini se da su i Tegnell i Giesecke u potpunosti razumjeli tu činjenicu i zastrašujuće implikacije koje je to imalo. Dok je drugdje većinu već izjedalo ludilo, za Švedsku je ta spoznaja bila od presudne važnosti.
Švedska je uvelike kritizirana zbog primjene strategije ‘laissez-faire‘ (filozofija državnog neuplitanja, op. prev.), čak su optuživani da namjerno žrtvuju starije osobe. No, Švedska je itekako je uvela mjere. Ključna razlika bila je u tome što su one bile u obliku preporuka; švedska vlada poštovala je načela demokracije kao i dugogodišnje načelo izbjegavanja panike među stanovništvom. Švedska nezavisna komisija za koronu izdala je svoje konačno izvješće u veljači 2022., priznajući da je ukupni odgovor bio proporcionalan prijetnji.
Vrlo brzo je bilo jasno kome prijeti koronavirus, kako ljudi u 80-ima imaju 400 puta veću vjerojatnost da će od njega umrijeti nego oni u 20-ima. Prije ili kasnije virus bi se proširio, kolektivni imunitet bi bio postignut, najvažnije je bilo zaštititi najugroženije.
Postizanje imuniteta sigurno je bio dio švedske strategije, a pokazalo se da je teže postići nego što se očekivalo. To nije bila najvažnija razlika između pristupa Šveđana i pristupa drugih zemalja. ključna razlika bila je u tome kako se drugdje šira slika izgubila i zavladalo je ekstremno sužavanje fokusa kako je objasnio Mattias Desmet:
Pobjeda nad virusom je bio jedini fokus, ništa drugo nije bilo bitno. Štete od zatvaranja društva, uskraćivanja obrazovanja djeci, tjeranja ljudi s posla, odgađanja liječenja bolesti opasnih po život – sve je ignorirano. Bilo je gotovo kao da je samo postojanje prijetnja; koncept javnog zdravstva postala je karikatura sama sebe.
Zanimljivo je sada čitati osuđujuće izvješće Naturea, s obzirom na uspjeh Švedske. Autori oštro kritiziraju nedostatak prisile za maske, za koje se zapravo nikad nije pokazalo da djeluju. Oni kritiziraju švedsku strategiju jer nije ‘proaktivna u zaustavljanju širenja virusa’, kritika koja se temelji na potpunom negiranju stvarnosti. Svi takvi pokušaji su propali.
Naravno, švedski odgovor nije bio bez pogrešaka, ali to je bio slučaj svuda. Velika je razlika bila u tome kako je švedska agencija za javno zdravstvo zadržala svoj fokus, dok su tijela za javno zdravstvo i vlade diljem svijeta pribjegle pseudoznanosti, gubeći iz vida krajnji cilj javnog zdravlja, široko razmatranje dugoročne dobrobiti stanovništva.
Sve više ljudi sada to prepoznaje. Među njima je i Preben Aavitsland, jedan od vodećih norveških epidemiologa. ‘Vlade diljem svijeta skrivale su svoju nesigurnost grdeći švedsku strategiju za Covid-19, jer je Švedska potkopala mantru da nemamo izbora‘, kaže Aavitsland u nedavnom intervjuu za Svenska Dagbladet. ‘Također moramo pogledati kako je to utjecalo na fizičko i mentalno zdravlje ljudi, školske rezultate i napuštanje školovanja, nezaposlenost, socijalnu ekonomiju i druge parametre‘, nastavlja, i nastavlja hvaliti pristup švedske agencije za javno zdravstvo u odnosu na Norveški, rekavši da stvara manje straha. ‘Davali su savjete, a ne prijetili kaznama.’
No, kao što izvješće Nature svjedoči, pseudo-znanost, strah i propaganda su teški protivnici. Čini se da je povjerenje u one koji su imali pogrešna rješenja teško prevladati. Nedavno je istraživanje pokazalo kako 93 posto stanovništva Islanda još uvijek vjeruje da je svaka odluka vlasti bila utemeljena na znanosti. Više od polovice mladih Britanaca smatra da mjere nisu bile dovoljno stroge. Kao da su nam otmičari sada najbolji prijatelji: Stockholmski sindrom prevladava. Ali ne u Stockholmu.