Bez pojačala i izbliza: Razgovor s Pay per view acoustic duo!

Sjeo sam na piće s Pay per view acoustic, šibenski duo o kojem sam pisao prije godinu dana. Duo se sastoji od Ivana Jurkovića i Filipa Ljubičića. Ivana znam iz srednjoškolskih dana i ostali smo dan danas u kontaktu i dobri prijatelji, a Filipa znam dugo preko zajedničkih prijatelja.

Ljeto 2022. im je bilo plodno, konačno godina kad su se gaže vratile i život se pomakao od korona-restrikcija i svih problema koje je to donosilo. Repertoar im raste, sve bolje im ide i bukirani su dobrim dijelom za predstojeću ljetnu sezonu.

Jako su entuzijastični i dobre volje, vrlo ugodni i inteligentni sugovornici. Vidi se da se slažu i da su dobri prijatelji, što je jako važno za ovakvu vrstu angažmana. Pričali smo uglavnom o počecima dua, kako je to izgledalo kad su usred “drugog vala” odlučili krenuti u ovo, kad su samo imali probe i 0 nastupa.

Poznajete se već dugo, kako i kada ste se odlučili pokrenuti PayPerView bend?

– Mi smo zapravo acoustic duo. Najprije smo se stavili kao ‘bend’, ali je to često dovodilo do konfuzije. Ljudi bi očekivali bend, silni instrumenti, bubnjevi i sve ostalo, a pojavimo se nas dvoje što je znalo biti čudno – kaže Ivan kroz šalu.

– Bolje smo se upoznali dok je Filip bio pridruženi član klape Brodarice kao gitarist i tenor. Stjecajem okolnosti smo došli na ideju da započnemo nešto svoje. Ja sviram mandolinu i pjevao sam bas u klapi, ali osim par tenorskih dionica što sam pjevao u klapi nikad nisam taj glas koristio cijeli nastup. Našli smo se sasvim slučajno jedan dan s popisom pjesama koje inače klapa ne izvodi, ali su nam dobro poznate. Išli smo jednu za drugom, odradili smo istu večer iz originalnih intonacija 50-ak pjesama gotovo iz prve – nastavlja Ivan.

– Iznenađujuće je bilo, našli smo se na skalama OŠ J. Šižgorić sa stotinama papira teksta i jedna za drugom je išlo i shvatili smo da smo čak i ovako nepripremljeni spremni za nastup, skladni i da nam zapravo super ide – pojašnjava Filip.

– Naš prvi nastup je više bio klapski đir, a kasnije smo shvatili da bi nam bilo pametnije se orijentirati na zabavljačke i strane pjesme i tako se graditi dalje. Bilo je to doba COVID19, nastupa nije ni bilo, te smo se fokusirali na snimanje materijala za društvene mreže i uvježbavanje novih pjesama – prisjeća se Filip početaka PayPerView acoustic dua.

Koje instrumente svirate?

– Filipov primarni instrument je akustična gitara, a moj elektro-akustična mandolina. Filipova gitara i moj glas su ono na što baziramo zvuk i obrade pjesama, a ostalo je samo nadogradnja – odgovara Ivan.

– Da, valja napomenuti da osim navedenih instrumenata, ja još sviram nožne perkusije, a Ivan sve češće upotrebljava i cajon te tamburin na nekim pjesmama – nadovezuje se Filip.

Jeste li zadovoljni postignutim, koliko se zna za vas?

– Nastali smo u najgore vrijeme lockdowna 2020. godine, a na ljeto 2022. su tek krenule normalne gaže, tako da smo na neki način tu ostali zakinuti. U principu smo zadovoljni postignutim, nemamo nikakvu pomoć sa strane, niti pokriće CMC-a ili ičeg sličnog. Smatramo da imamo još dosta prostora za napredak i razvoj raznovrsnijeg repertoara, ali realno u ovo malo vremena i obzirom na uvjete, smatramo da plovimo u dobrom pravcu – kaže Ivan.

– Najviše smo iznenađeni Splitom. Na svim gažama smo izvanredno dobro prihvaćeni, te često dobivamo pohvale da smo jedan od boljih koji su nastupali. To čovjeku puno znači i lijepo je za čuti, ne samo da si nešto zaradio nego si i dobio određeni rejting i stimulans da se dalje trudiš i radiš, a usmenom predajom se šire ‘dobre vibracije’. Šibenik je ipak manja sredina, to je pogotovo jako vidljivo kad se uspoređuje masa mladih na nastupima općenito. Mladih je puno manje jer su na fakultetima u drugim gradovima, manje je općenito tog muvinga i jednostavno se ne možemo mjeriti sa Splitom – dodaje Filip.

Što je sljedeće za Pay per view acoustic, i kako ste zapravo došli do tog neobičnog imena?

– Dugo toplo ljeto! – odmah su krenuli sa šalom.
– Cilj nam je snimiti nešto svoje, imamo neke svoje melodije, međutim nismo mi skladatelji ni kantautori, stoga bi vjerojatno bilo bolje posao prepustiti i platiti iskusnim liscima u toj domeni – na takav način razmišljaju o daljnjim profesionalnim koracima.

– Teško je znati u kojem smjeru ići, a naravno pogoditi što će se svidjeti s ljudima takoreći nitko ne zna. Ne žele nešto snimiti samo tako da kažu da se nešto snimilo. Ipak, trenutno nam je najviše u mislima ljeto koje je gotovo bukirano i jedva ga čekamo.

– Što se tiče imena, zbog COVID19 nismo mogli nigdje nastupati a istovremeno smo obrađivali Nirvanu, Elvisa, Stinga, Creedence i Metallicu, i to stavljali na YouTube i ostale društvene mreže. Odradili smo i par humanitarnih koncerata što nam je ujedno bila i praksa za buduće nastupe kada mjere popuste. Htjeli smo neko catchy ime, nešto što je poznato na svjetskoj razini, a u to doba nije bilo nikakvog načina za zaradu osim ‘PAY PER VIEW’ (plaćeno gledanje), aludirajući na poznate priredbe UFC borbi. Neka misao vodilja je bila da kad upišeš u tražilicu payperview da i mi negdje izađemo. To ime nam je čak i stvaralo ponekad probleme jer neki ugostitelji nisu toliko dobri s engleskim ili ne znaju za taj pojam. Sad je kasno da mijenjamo nakon 3 godine, a i nama se sviđa – objašnjava Filip.

Nastupate li i van Dalmacije i po susjednim državama?

– Dalmacija je zasad većinom u fokusu. Trebali smo čak ići u SAD gdje smo bili pozvani, ali nažalost to nije bilo izvedivo još ove godine, nadamo se da ćemo iduće moći. Nama se takve stvari zasad još uvijek ne isplate.

Pay Per View nema menadžera, većinu aktivnosti korespodencije, informiranje na društevnim mrežama i organizacije nastupa odrađuje Ivan dok je Filip ‘meštar’ za ozvučenje i setup razglasa. Preko 50% poziva za nastupe im dolazi organski, u smislu da su čuli za njih i žele ih bukirati za nastup! Zvuk im je specifičan, mandolina, perkusije i izvođenje pjesama bogatim glasovnim rasponom koji nije čest, je očito recept za uspjeh s obzirom da im pozivi stižu sami. “Baš želimo vas i vaš zvuk” je nešto što često čuju kad ih zovu i to im puno govori o njihovom radu.

Gdje vam je najdraže nastupati?

– Jako se razlikuje po mjestu gaže i što organizator želi. Hotelske terase gdje su većinom stranci zahtjeva 80% ili više stranog repertoara. To znači oko 3h dobro uvježbanog materijala što nije mala stvar. S druge strane, na nekim mjestima je situacija obrnuta, tj. treba 3h ili više domaćih pjesama, a ništa ili skoro ništa stranog – .

– Jedan od najboljih nastupa nam je bilo na otoku Zlarinu, kafić Trapula. Imali smo dva nastupa, već prvi je bio nevjerojatan, najbolji do tad i koji smo smatrali da ne možemo nadmašiti, a drugi je tek bio delirij. Publika je bila uglavnom domaći svit koji su došli iz raznih dijelova Hrvatske. Taj drugi nastup je bio nešto posebno, svirali smo otkad je sunce palo od oko 21:45 pa do 3 ujutro, uz jednu kratku pauzu od 5 – 10 minuta. Kad smo bili gotovi, prišao nam je jedan gospodin i rekao da je popio sav novac, da mu je ostalo svega 10 kuna i zamolio nas je da za njega odsviramo još jednu pjesmu. Tko to može odbiti, njih troje su stali ispred nas i na kraju klečali čak – Filip se prisjeća nezaboravnih scena.

Većina nastupa van sezone su im u Splitu, a posebno ističu The Flag Pub koji ima neku nevjerojatnu energiju i gdje kad dođu se traži stol više. Od lokalnih mjesta blizu Šibenika izdvajaju Vagabundo na Brodarici, koji im je bio domaćin još u ljeto 2021. godine kad nitko nije htio nikakve nastupe.

Postoje li planovi širenja, da postanete trio, kvartet, kvintet?

– Ne – ukratko su odgovorili kroz smijeh!

Pojašnjavaju da iz tehničkih razloga im to nije toliko na radaru. S više ljudi se otežavaju probe, dogovaranje gaža i sve ostalo. Svi imaju obveze, obitelji i sa dodatnim članom se utoliko sve komplicira.

– Baziramo se na duo-u, dovoljni smo sami sebi, slažemo se i dobri smo prijatelji van posla i ne vidimo razloga da se to promijeni. Ono što ćemo eventualno mijenjati je dodavanje instrumenata. Kupio sam bubnjeve i počeo raditi na njima, tako da će nekakvih promjena biti ali samo instrumentalno – kaže Ivan.

Kakav savjet biste dali mladim muzičarima koji razmišljaju osnovati band i početi svirati?

– Već ima puno mladih muzičara koji sudjeluju u sceni na ovaj ili onaj način, bilo kroz klape ili kroz bendove. Treba vježbati i njegovati međuljudske odnose, jer nije bend samo 4-5 osoba koje sviraju, to je organizam za sebe, zapravo 4-5 prijatelja koji nešto stvaraju. Korone više nema, puno ima izbora i treba se probijati i naravno puno raditi – mišljenja je Filip.

Ivan smatra da bi mladi trebali slušati i izvlačiti inspiraciju iz muzike nastale između 60ih i 90ih prošlog stoljeća, po njemu je to bio vrhunac glazbenog stvaralaštva, ali je vrlo važan i kompromis.

– Kompromis je možda i najvažniji u takvom glazbenom odnosu. Ima stvari koje ja volim i htio bi izvoditi, ali Filip ne voli, ali i obratno. Stvar je samo da se ne nađete u pat poziciji, nego ipak naći neki zajednički jezik i raditi na nečemu što vam je oboje dobro, a hvala bogu izbora ima napretek. Prava glazba je od 60-ih do 90-ih, te se tu može naći dosta inspiracije. Iznimki naravno ima i ima dobrih novijih bendova, ali to je više savjet kako pristupiti glazbi i što da ti bude osnova – zaključuje Ivan.