Strah i kazne
PIŠE: Zvonimir Štimac
Ove riječi zvuče teško i stresno, ajmo se uhvatit malo s njima u klinč!
Svi smo doživjeli strahove, često nerealne pa smo se kasnije smijali sebi ili u sebi, jelda?
Nedavno sam imao sreće da su se misli u mojoj bundevi počele bistriti, zahvaljujući duhovnom prosvjetljenju, ali to nije uopće bitno nekima od vas. Doživio sam u kratkom roku manje i veće strahove, i bio prisiljen brzo i mudro ih odagnati, jer nemam vremena za strah! Ono što me iznenadilo u tim povremenim pomorskim bitkama je da sam svaki put isplovio iz luke mnogo jači nego prije, s još čvršćim uvjerenjem da sam na pravom putu. Ushit u tim trenucima i radost mi je pokazala jednu istinu.
Hvala dragom Bogu na svim tim strahovima, jer mi je dao šansu da rastem i da čvršće plovim prema cilju, što od srca želim svima vama! I dalje, hvala što živim u ovako važnom trenutku za čovječanstvo i što sam dobio priliku sudjelovati u stvaranju boljeg, ljepšeg svijeta! Bojim se da će neke situacije biti teške, nečovječne i da će još neki od nas stradati… Ali kad TAJ strah prođe, značit će da smo pobijedili, da napokon imamo svijet dostojan dobrog,poštenog čovjeka!
A kazne, što s njima?
Doći će dan kad se više nećemo moći zezati po ustanovama, jer znamo da “čuvari” tih ustanova trenutno ne rade po zakonu. Donijet će zakon koji će omogućiti kriminalcima i ološu ljudskog roda da budemo iskreni, da pišu kazne poštenim, slobodnim ljudima. Suci na prekršajnom ili kaznenom sudu imati će potpuno pravo da vas kazne, u okvirima novčanih kazni i tih budućih zakona.
Tada ćete sami odlučiti, kad zid stane ispred vas, hoćete li poštivati zakon donešen na (blago rečeno) čudan način, ili ćete se ravnati po ljudskim i Božjim zakonima?
Ja znam što ću,ja znam kome ću na kraju odgovarati,a vi budite mudri, jako mudri i ponizno vas molim odlučite srcem, budite ljudi!
Hvala, idemo hrabro dalje!
