Čega se bojite?
PIŠE: Zvonimir Štimac
Danas ne bih rasčlanjivao misli, već bi da se malo vratimo u prvi razred osnovne, da se podsjetimo zašto smo tu, netko tijelom, a netko samo virtualno, nema veze.
Ja sam s vama da podijelimo brige što nas tište, prijatelji, i odmah je lakše kad imaš kome reći svoje želje i boli, jel da? Upoznao sam prekrasne ljude u zadnjim danima, mentalne individue neovisne o masi koja ih okružuje, i svaki dan zahvaljujem Bogu za to!
Malo bih bio kritičan danas, ako smijem, prema sebi i vama, nemojte zamjeriti?
Danima slušamo inteligentne ideje i gledamo realizaciju nekih, svaka čast prijatelji na hrabrosti! Ali čim se dogodi neka ozbiljnija situacija, pola nas se preplaši i povuče. Zašto ljudi moji? Malo triba sam sa sobom razgovarati, dogovorit’ se u mislima želimo li ostvariti svoja prava ili ne želimo? Dajte pokažite malo više hrabrosti ljudi! Ovi jučerašnji događaji su vam nekima totalno poljuljali uvjerenja, umjesto da se rodi dišpet u vama, pa zar nije istina na našoj strani?!
Kao što sam više put napisao i izgovorio – strah je odličan, privremeni strah, da probudi uspavane mozgiće! Dajte budite inatljivi, recite strahu NE, i odmah ćete osjetiti veliku snagu, bit ćete puno jači nego jučer siguran sam!
Netko će pogledati dijete kraj sebe i reći: -Ne dam!
Netko će se pomoliti Bogu i reći: -Ne bojim se!
Netko će se pogledat u ogledalo i reći: -Hoću slobodu!
Tada ćemo opet svi svirati u istu frulu, a zvuk će biti još moćniji nego jučer!
Veliki pozdrav svim prijateljima koji su maltretirani od naših suparnika, neka znaju da NEĆEMO STATI!!!
