Novi val ne virusa, nego medijske ofenzive da nam se dalje erodiraju bazične civilne slobode i da se uništava ugostiteljski sektor

Novinari u Šibeniku i općenito Dalmaciji opet zazivaju nove mjere, sad bi htjeli skratiti radno vrijeme kafića. Naravno bez ikakvih dokaza da se tako išta posebno širi, dokazi su nebitni, bitne su novinarske emocije i što oni misle da je uzročnik. Kažu da o tome razmišljaju lokalni stožeri, što u prijevodu znači da su lako moguće izmislili “šuškanje” samo da bi pokrenuli priču. To im je jedna od najdražih taktika, kad doslovno izmisle “dobro upućeni izvor” koji govore sve što oni žele čuti.

Dugo nisu zahtjevali, bili su mirni preko praznika. Svi ti cijenjeni urednici i cijenjeni novinari su se mogli vidjeti kako žderu i loču po adventskim sajmovima i uživaju u živim nastupima glazbenika, po kafićima su bili do zatvaranja itd. Iz nekog razloga im tad nije smetalo biti u gužvi i okruženi groznim virusom. Sad kad su se naguštali i možda potrošili sve pare su se sjetili da bi mogli malo opet krojiti svijet po svojim morbidnim željama, što uključuje proizvoljne zabrane i ograničenja. To jednostavno neće pomoći u širenju najnovijeg soja koji je ispada daleko blaži od svih dosadašnjih, daleko prenosiviji i teško ga je razlučiti od najobičnije prehlade. Cijepite se ako se bojite ili ste starija osoba i pazite se, to bi trebao biti kraj priče napokon.


Medijima, slično kao i političarima je ovaj metež neodoljiva prilika da utječu i da ispoljavaju svoje najdublje frustracije nad svojim čitateljima i sveopćom populacijom. Sve naravno u ime većeg dobra, čak i nakon skoro dvije godine oni ne odustaju se blamirati i gubiti sav kredibilitet. Čovjek se stvarno mora diviti toj predanosti da uništiš sebi reputaciju!
Jednostavno žele da smo svi pod državnom čizmom zabrana i ograničenja zauvijek, da je i zadnji aspekt života pod palicom svemoćne države, a da oni lagano dirigiraju tempo svojim plašilačkim tekstovima i neprekidnim držanjem javnosti u napetosti.

Ušli su u krevet s vladama i to im nikad ne smijemo zaboraviti ni oprostiti. Oni bi trebali biti za narod i svoje čitatelje, pitati teška pitanja vladajuće i kritizirati kad treba, a umjesto toga imamo režimska glasila koja ponavljaju sve što vladajući kažu ma koliko apsurdno i nelogično bilo.

Leave a Reply

Your email address will not be published.