Komentar Micheal Koziola: “Nisam neki fan Đokovića, ali ne dati mu igrati na turniru je ludost”

Prijevod kolumne Michael Koziola, objavljen na The Sunday Morning Heraldu.

Nisam navijač Novaka Đokovića. Zbog njega je Australian Open predvidljiv, a kao doživotni Federerov navijač, dan kada Đoković osvoji svoj 21. Grand Slam bit će dan žalosti. Veselje tuđoj nevolji u ovom trenutku je teško odoljeti, jer je odbijen na pragu Australije.

Ali tome se moramo oduprijeti jer ono što se danas dogodilo nije ništa drugo do ludila.

Nametanje mandata za cjepivo gostujućim tenisačima možda je imalo smisla kada je Australija uspješno održavala strategiju nula COVID-a, ali kada bilježimo 60.000 slučajeva dnevno, to je jednostavno glupo. Osim toga, tip je već imao virus i to svi znamo.

Pustili smo ga da leti svijetom, stavili ga u žrvanj sustava za nepotrebno izuzeće teniskih i državnih dužnosnika, a zatim smo ga satima i satima držali u zračnoj luci dok tehnokrati smišljaju što će s njim.

Zatim ponosno objavljujemo svijetu da nakon što smo mu dali dopuštenje za ulazak u zemlju, sada ga izbacujemo tik pred turnir, a Scott Morrison samodopadno tvita da su “pravila pravila”.

Naravno, nitko ne voli posebne usluge za bogate i slavne, ali Đokovića su izuzela dva liječnička vijeća – mislimo li stvarno da je njegovo trčanje po Melbourne Parku neka ogromna prijetnja našem zdravlju? Već smo 91 posto cijepljeni – ne uvjerava nikoga da izbjegne cijepljenje.

Ovo je teatar granične sigurnosti, koje ima dugu povijest u Australiji, a sada mu se uredno pridružio i cirkus teatra javne sigurnosti. Nije slučajno poznata fraza Johna Howarda “odlučit ćemo tko će doći u ovu zemlju i okolnosti u kojima će doći” također izrečena uoči saveznih izbora.

Prilično je nevjerojatno da čak ni važnost prvog tenisača svijeta i sve što dolazi s tim nije moglo nadvladati instinkt australskih političara da koriste granice kao oružje na svakom koraku. Barem se ovaj put radi o bogatom sportašu, a ne o izbjeglici.

Ovaj međunarodni skandal nanijet će ogromnu štetu Australiji – ne samo kao domaćinu jednog od četiri teniska Grand Slama, već i kao potencijalnoj destinaciji za bilo koga. Tko želi doći u zemlju u kojoj vas jednu minutu mogu dočekati, a u sljedećoj javno poniziti i deportirati, a sve zbog svetosti “pravila”?

Sada je to klišejizirano zapažanje, ali stare laži koje si volimo izgovarati o stereotipnim Australcima koji ne podnose autoritet autoritetu nisu bile samo izdane ovom pandemijom, već su ubijene, pokopane i kremirane. Činjenica da će ova Đokovićeva odluka vjerojatno biti popularna samo pokazuje koliko smo svi postali potčinjeni kulturi vladavine.

Bilo bi sjajno vidjeti osramoćenog Novaka na letu natrag za Beograd, poraženog u finalu od Alexa de Minaura ili bilo koga drugog. Ali sada nećemo dobiti priliku za to zadovoljstvo – koliko god bilo malo – samo lažno uzbuđenje protjerivanje nekoga iz države na osnovi tehničkih detalja.

A turnir i njegov konačni pobjednik je samo u lošijoj poziciji zbog toga.

Leave a Reply

Your email address will not be published.