Disneyeva serija Mandalorian koristi zanimljivu tehniku snimanja vanzemaljskih svjetova, svemirskih brodova i drugo

Serija Mandalorian postavljena je u Star Wars svemiru nekih pet godina nakon događaja Epizode VI: Povratak Jedija. Prati samotnog Mandalorijanskog lovca na ucjene u vanjskim rubovima galaksije. Za posao ga unajmljuje ono što je ostalo od Imperijske vojske da im dovede dijete Grogu. Na prvu se čini da je ogrezli samotnjak bez srca, ali kad vidi koga mora oteti i vratiti Imperijskoj vojsci proradi mu savjest i smatra da će raditi tko zna što djetetu i odluči ga zaštititi. Prati ih Moff Gideon koji želi upotrijebiti Groginu poveznicu sa Silom.

Sjeća li se tko igre Unreal Tournament koji je krajem devedesetih bila turbo popularna 3D pucačina, nije imalo nikakve specijalne priče, samo deathmatch koji si mogao igrati s drugim ljudima u lokalnoj mreži i na internetu, ili s botovima. Nasljednik tog starog Unreala danas ima izuzetno moćni softver za pogon grafike kojim se mogu izrađivati nevjerojatni pejsaži unutar igre, gotovo fotorealistične prikaze nekog svijeta, svemirskog broda, grada itd.

Kakve veze ima Unrealov softver za pogon igre i Mandalorian?

Dosta kadrova i scena u SF serijama ili filmova se snima uz zeleno ili plavo platno. U naknadnoj obradi se umjesto zelene površine ubacuju razne vizure, svemirski brodovi, planeti. Tu postoje razne tehničke limitacije, od toga da se može dogoditi “krvarenje” te zelene boje, pa radi neke ružne nuspojave, a i glumci se teže mogu poistovjetiti sa situacijom u kojoj se njihovi likovi nalaze.

Mandalorian koristi skroz nešto drugo za ubacivanje vanzemaljskog svijeta ili svemira. Oni su pristupili tom zadatku drukčije i umjesto zelenog ekrana su postavili specijalizirane LCD monitore u krug! Uz pomoć Unrealovog enginea na monitorima se vidi gdje se likovi “nalaze”, ne treba u naknadnoj obradi se puno zamarati jer je već snimljeno na kamere. Tu su i još brojne druge prednosti oko osvjetljenja, glumci se mogu bolje uživiti u ulogu i sve skupa je dosta prirodnije nego skakati i izgovarati linije pokraj vrlo neprirodnog žarko zelenog zaslona!

Nekad su dizajneri scena imali pune ruke posla, često ograničeni budžetom i vremenom da naprave neke setove koje prikazuju strane svijetove, ali i oponašanje prirode na Zemlji i nadaju se da neće nitko primijetiti da se stablo uopće ne njiše, i da je sve mirno i mrtvo. S ovakvom tehnologijom takve stvari se mogu animirati i sve će ličiti puno živopisnije, pogotovo kad se tehnologija još razvije.

Je li ovo jedna potpuno nova era snimanja znanstveno-fantastičnih filmova i drugih žanrova? S ovakvom tehnologijom bi moglo drastično pasti cijena snimanja filmova ili serija, moglo bi se puno zanimljivih knjiga ekranizirati. Navijam za Dan Simmonsovu seriju knjiga Hyperion!