Struka je budna po cijele noći smišljajući kako će maltretirati građane?

Tri sata su ujutro, telefon zvoni. Naša junakinja sneno gleda tko je to zove u ovo nečastivo doba. Muž se isto probudio i pita napola u šali “Tko te sad to zove Marijana, da nije neki ljubavnik??”. “Nije ljubavnik, Pero Stručljak je, mora da se sjetio neke nove mjere!”
– “Dobro jutro šjor Pero, kako vam mogu pomoći?”
– “Pusti te uljudnosti reda radi!”, zadere se g. Stručljak, “Nisam ni išao spavati, smišljam kako populaciju ugnjetavati, i sjetio sam se genijalne ideje i ti draga moja i tvoje prljave novine ćete mi pomoći, kao po običaju.”
– “Naravno šjor Pero, samo vi recite što ste smislili sad”, veselje je opipljivo, odmah će ujutro uredniku doći s novim mjerama o kojima će pisati. Promaknuće je iza ugla, pomisli naša junakinja.
– “Ma sjetio sam se da uz beskrajne samoizolacije s kojom zdravu djecu maltretiramo već zadnje dvije godine, da dodamo još i testiranje kući svakog ponedjeljka ili kad nam se već sprdi, pa da tako malo podjebavamo građane!”
– “Sjajna ideja šjor Pero, krećem odmah na posao! Pošaljite mi na whatsapp detalje ili smjernice neke, pa ću ja…”, Pero Stručljak je već odavno poklopio, rekao je što je imao reći i zna da će novinarska struka dobro odraditi propagandu, nema ni najmanje sumnje u to.

Izleti vrijedna Marijana iz toplog bračnog kreveta i kreće obavljati odmah prljavu rabotu. Nove mjere se smješkaju, to treba napisati i biti prvi u redakciji koji će doći s dobrim vijestima, jer ona i kolege obožavaju nova besmislena birokratska ugnjetavanja! Šampanjac i torta su već spremni u frižideru, samo se čekalo kad će nove mjere!

Stručnjaci su smislili novu mjeru koju misle progurati u školama, nešto se po portalima vrti priča da će se sva djeca morati jedan dan u tjednu testirati, još se nisu odlučili kada, valjda će baciti neku kockicu pa odlučiti se tako koji će dan u tjednu to biti.

Teror samoizolacije zdrave djece je krajnje licemjeran prema onom što su prije govorili

Sjećate se starih dana dok se iz škole izostajalo kad je dijete bilo aktivno bolesno? Školska struka je bila protiv ikakvih izostanaka iz škole, to su bila jaukanja i mijaukanja kako se to ne može nadoknaditi, kako je strašno bitno da dijete bude na nastavi koliko god može. Sada ista ta školska struka potpuno mirno stoji sa strane dok druga struka radi nevjerojatne stvari, cijele razrede šalju u izolacije kako god im se svidi. Doslovno su im ruke odriješene da mogu raditi štogod hoće, sve ovisno kako je gospodin stručljak taj dan raspoložen. Neka djeca od početka školske godine su bila po mjesec ili dva kući po samoizolacijama. Kako se to odražava na fizičko i psihičko stanje djeteta? Zabrana izlaska i druženje s prijateljima, pita li se itko kakve to ostavlja dugoročne posljedice na psihu djece?

Doslovno sve mjere su bile potpuni fijasko, ali im Vlada i dalje daje 100%-no povjerenje. Što se to događa?

Od samog početka su sve mjere bile u najmanju ruku sumnjive. Struka je mjeru za mjerom propisivala, a Vlada amenovala. Možda je čak i Vlada diktirala mjere struci? Kad god je neka mjera bila fijasko, izašli bi razni dotad potpuni anonimusi na TV i blejali kako smo krivi mi, šporka bagra koja se ne drži njihovih elegantnih i 100% učinkovitih mjera. Kad je grozna zaraza padala, isti ti redikuli su izlazili pred TV i hvalili se kako je zbog njihovih predivnih mjera sada nešto manje zaraze. I da, bili su u 5. mjesecu 2020. godine izjavili kako su pobijedili koronu!

Evo nas, skoro dvije godine kasnije, gomila mjera je prošlo i došlo, kako gdje. Što je zajedničko svim tim državama i svim tim silnim mjerama? Brojke “divljaju”, a život ipak ide dalje i sve je OK kao i dosad, a samo jedna stvar je sigurna – da apsolutno ništa pod milim bogom te mjere nisu postigle osim potpunog ekonomskog sloma, nevjerojatne inflacije, nezaposlenosti, izostavljeno milijuna i milijardi sati školovanja i slom povjerenja u struku. Neki ljudi jednostavno ne mogu shvatiti da smiješnim dekretima vlade ne možeš zaustaviti respiratorni virus koji se širi ko lud. To jednostavno ne ide i to ljudi moraju napokon shvatiti i početi svi kolektivno zahtijevati da se taj kretenizam zaustavi.

Ova sramota struke će se desetljećima analizirati i trebat će cijela nova generacija da opet povrate povjerenje građana

Od struke očekuješ da su smireni, pametni i da znaju što rade, međutim to je sve izostalo u ovoj pandemiji. Epidemiološka struka je u početku smirivala, pa kao što ima veze, ljudi umiru, ovo je kao gripa. Nakon nekog vremena su vlade, struka i mediji prepoznali priliku za povećanje ovlasti i još važnije novčanika i lijepo su nad javnosti napravili kravatu. Umjesto da smiruju populaciju i da usmjeravaju mjere i napore da se zaštiti starije ljude, da se cijepe dobrovoljno tko hoće, struka je radila sve obratno i samo su masovno dizali paniku. Devastaciju koju su mjere prouzročile sigurno daleko nadmašuju od ikakvog virusa.

Ljudi nisu glupi, znalo se već u ranoj 2020. koga korona najviše oštećuje i tko se mora najviše paziti. Sva ta zatvaranja su lako moguće samo još povećala cirkulaciju po kućama i starije ljude se zaražavalo i više nego što bi inače. Struka je trebala upozoravati, svaki dan blejati na TV-u i portalima da se svi pripaze, da se ne ide vani, da se izbjegavaju veća druženja itd. Svaki dan tupiti ako treba, ali nikakve prisile i državni dekreti da se uvode, to je apsolutno kriminalno. Oni koji se boje i koji su u riskantnoj skupini bi se držali toga i bez ikakvih mjera, kao što i sad sigurno neki ne idu po kafićima, iako se sad službeno smije.

Osobna odgovornost, svak pazi na sebe, te kolektivističke ideje “samo dva tjedna” i slične gluposti su totalni promašaj. Imamo primjer Švedske, republikanskih država u SAD-u i drugdje po svijetu imaju naprosto manje smrtnosti po milijun stanovnika nego države s najjačim i najluđim mjerama. Struka nikako da shvati pouku iz toga.