Zapad je napokon otkrio: sloboda govora je katastrofa i komunisti su bili u pravu što su svaki pokušaj istog gasili silom

Joe Rogan, najpopularniji podcast današnjice je pod vatrom jer ugošćuje “kontroverzne” goste. Nisu u realnosti nešto specijalno kontroverzni, samo izjavljuju stvari koje se američkoj demokratskoj vladi i njihovoj woke rulji ne sviđa.

Rogan je u zadnje vrijeme kao bastion sloboda govore u SAD-u, nekada države koja je to smatrala kao najvećom vrijednosti i postignućem, nešto što kroz povijest i nije baš bila praksa. Širenje po vlast nepodobnih priča i poziva na neposluh i uopće ideja da svako može reći što god hoće kome god hoće javno je nešto na što su sve vlasti kroz prošlost smatrale nešto potpuno nedopustivim i radili su sve što mogu da to zatru prije nego se kao pobješnjela vatra proširi i stvara im probleme.

Sovjetski Savez je to radio s guštom, imali su točnu proceduru, od nasumično otimanja ljudi i slanja na tešku robiju čisto da ne bi nekom ni palo na pamet, do nekog tko je stvarno nešto govorio protiv poretka po gostionicama – ajde ti 10 godina na težak rad pa da vidimo onda kakav si. Komunisti su vladali željeznom šakom, držali su se na vlasti kroz nasilje i raznim odvratnim metodama i znali su dobro da je takav pristup vladanju riskantan u smislu, ako samo malo ne drže pod kontrolom govor da ne treba puno da se narod digne i da im glave završe na kopljima. Tako je uostalom slično završila i kraljevska obitelj prije njih.

Zapadne zemlje su se nekad nazivno zgražali nad zabranom govora, sad rade istu stvar s drukčijim pristupom

Prošlo je preko 30 godina od pada SSSR-a, koji se rascjepkao na hrpu država, nazivno imaju demokraciju i slobodne izbore. U covid eri su se zapadne vlade raspištoljile, zbog intenzivnog straha od dotad nepoznatog virusa su počinili nezamislive moralne sramote i kriminal. Zatvaranja kompletnih populacija, potkupljivanje medija i giganta koji drže društvene mreže su na mala vrata uvele zabranu slobode govora.

Ovo je moderniji pristup. Nema slanja u gulage i logore (osim Australije), to ne priliči jednoj uređenoj državi, to su radili zločesti Sovjeti, ne fini zapadnjaci. Joe Roganov krimen je što je ugostio Robert Malonea (jedan od pionira u stvaranju mRNA tehnologije za cjepivo) koji kontrira sveprisutnom narativu oko cjepiva i cijelog ovog korona-cirkusa. Zapravo, još je gore, Rogan naizgled ne šljivi puno establishment i koga se smije puštati da otvoreno priča, a koga ne.

Svi zapadnjački medijski giganti redom su osudili Joe Rogana da širi medicinske dezinformacije, da je izgovarao pežorativnu riječ za Afroamerikance i zahtjevaju od Spotifya da mu maknu podcast u potpunosti, Twitteraši luduju. Joe Rogan je izdao kratak video gdje kaže da uvijek gleda obje strane novčića i da pokušava pokriti sve strane u nekoj debati, i da nije nikog nazivao s n-riječi nego je samo komentirao nešto oko toga. To je vjerojatno i greška, čim se nešto ispričavaš rulja na Twitteru i po medijima traži još.

U najnovijoj brisačini je izbrisano preko 70 epizoda The Joe Rogan Experiencea

Kad je Rogan prelazio na Spotify s YouTubea je već doživio cenzuru, dosta epizoda poput onih s Alex Jonesom i mnogim drugima su izbrisane, tj. nisu bile dostupne na Spotifyu, a s YouTubea su maknute kao dio ugovora na prelazak na novu platformu. Rogan i Spotify su tad tvrdili da je riječ o tehničkim problemima, što je naravno smiješno da su baš ti neki ljevičarima kontroverzne ličnosti nestale. Dosta nestalih epizoda su vratili, ali ne sve.

Najnovije brisanje zanimljivo nije pogodilo epizode s Robertom Maleonom, ili dr. Peter McCulloughom, nego s raznim drugim ljudima poput Micheal Malicea, Kyle Kulinskia, Gad Saada i drugi. Joe Rogan je problem jer je neovisan i što dovodi ljude koji govore što misle, a prati ga milijuni i milijuni ljudi, po nekim metrikama je daleko popularniji od CNN-a i svih etabliranih medija. Klasični mediji poput CNN-a ubrzano umiru, gledanost im je totalna katastrofa i ide im na živce što jedan komičar, UFC komentator i nekada borac im s jednim pomoćnikom, par kamera i mikrofona ih u potpunosti deplasira po gledanosti. To mora boljeti.

Zapad je konačno shvatio zašto je SSSR gušio slobodu govora. Ako pustiš nekontrolirano da ljudi siju ideje koje idu kontra vlasti ne završi dobro po njih. U modernom vremenu ne možeš tek tako ljude usred noći odvoditi na prisilnu robiju ili jednostavno ih ubijati u namještenim suđenjima, to danas rade marginaliziranjem i deplatformiranjem. U prvom redu čistke imamo režimske medijske pse koji su sami prepuni dezinformacija, koji su pogotovo u zadnje dvije godine krivi za mnogo laži i zastrašivanja populacije koji odrađuju prljavi posao i pokreću priču o tome kako je netko ekstremni desničar, rasist, bjelački supremacist i slične jako često potpune neistine.

Nije bitno jeste li veliki kao Joe Rogan ili mala ribica u oceanu, čim dođeš na nišan medija i tamo dominantnih ljevičara u SAD-u vrlo brzo izgubiš platformu na internetu i time te se efektivno izdvoji iz društva. Nećeš tucati kamen, ali nećeš ni moći širiti svoje “opasne ideje” ili “dezinformacije”, tj. nećeš moći se obraćati javnosti. Znali su Stalin i ekipa što rade, konačno su shvatili vrijednost zatiranja svake forme otpora i na jedan zaobilazni način su počeli raditi što i Sovjeti.

Libertarijanci imaju opušten pogled – dok god država ne zabranjuje govor nego privatne firme sve OK

Libertarijancima, gdje i sebe svrstavam najviše osuđuju cenzuru, ali samo kad je država provodi, ali ne kad to radi Facebook, Twitter, YouTube itd. Argumentacija otprilike ide tako da je to privatna kompanija koja ima svoje uvjete poslovanja i može raditi štogod hoće na svojoj platformi. To je u teoriji jako dobra pretpostavka, međutim imamo jedan problem. Sve te velike tehnološke kompanije su ušle u krevet s vladom SAD-a, to je sad već notorno. Koji je točno njihov odnos i kako jedni drugima pomažu ne zna šira javnost, samo je jasno da je u tom krevetu toplo i fino i da je cenzura disidenata dio ljubavnog dogovora. U tom dijelu se ne slažem s libertarijanskim pogledom.

Tržište će to sve samo srediti, ljudi će skužiti i ići kod konkurenata, ili će pasti posjećenost i tako će se kompanije osvijestiti da nije dobra ideja – tako otprilike ide odgovor. Super, možda kroz pola stoljeća se to i dogodi, ali tih par mastodonta drži valjda 95% tržišta i svi su lijepo u neformalnoj suradnji s državom i uveliko kontroliraju javni diskurs. Iznenađuje makar nedostatak kritike nad svetim privatnim firmama koje “imaju pravo” raditi sveopću cenzuru. Imaju li stvarno to pravo? I još možda važnije pitanje koje nagovještava stav libertarijanaca – što zapravo učiniti po tom pitanju?