“Samo da se ne bi nekom nešto dogodilo”

Jeste primijetili kad pričate s nekim tko se boji da više uopće izrijekom ne spominje koronu? Joj, bolje da se ne nalazimo nas 50-ak, “da se nekom nešto ne bi dogodilo”.

U početku ludila je vrlo jasno bilo što je problem većini, bojimo se korone i točka. Priča je devolvirala i sad smo od početnog, netko će reći opravdanog straha na proljeće 2020. od nepoznatog patogena, došli do “samo da nekom ne bi bilo nešto”.

Teško je zamisliti kako će se vratiti stvar u normalno društveno funkcioniranje, jer uvijek nekom nešto može biti. Na putu do tog sastanka gdje je puno ljudi zajedno u zatvorenom može se osoba teško ozlijediti ili poginuti u prometu. Može pasti negdje ružno i polomiti se. Mogu se svi posvađati na druženju i netko povuče nož i ubije nekog. Možemo smišljati sve moguće probleme, jer netko će na kraju po zakonu velikih brojeva nastradati tako nenadano. Ako ćemo se brinuti “da nekom nešto ne bi slučajno bilo” na svakom koraku, za svaki sastanak ili surađivanje doslovno kao vrsta i društvo ne možemo naprijed.