Danas nije lako zvati se Vladimir, ali zato su me taksisti u Amsterdamu obožavali
Vladimir Vladimirovič Putin, preko noći je postalo najomraženije ime diljem cijelog Zapada.
Nekidan sam shvatio da po novome imam nezgodno ime, uza sve etikete koje me nesumnjivo krase, anti mjere, anti maske, anti obavezno cijepljenje, sad još imam i tu stigmu. Moj imenjak, Ruski predsjednik koji je napao Ukrajinu prije 10-ak dana i oko kojeg se Zapad, za razliku od napada 2014. na tu istu zemlju sad jako uzjogunio.
U neko prijašnje doba 2019., dok je Europa bila slobodna Unija gdje se kretalo bez ikakvih problema između članica zemalja bio sam u Amsterdamu na 3-4 dana. Predivan grad, prepun bogate povijesti i baštine, moderan i star u istom pakovanju i stvarno puno toga za vidjeti. Bilo je hladno i kišno većinu vremena, ali svejedno sam se dobro proveo i drago mi je da sam imao tu priliku, dok se još moglo prošetati samo s osobnom, bez maske i raznih na brzinu izmišljenih papira na aerodromu.
Nepoznati i veliki grad, taksi je bio zgodan za doći od točke A do točke B, pogotovo s više ljudi kad se podijeli cifra i nije strašno. Tad sam koristio Uber koji je taman bio došao u Šibenik, pa sam na potpuno istoj platformi uredno naručivao i Ubere (taksije) i u Amsterdamu, sve se lijepo naplaćivalo kao da sam doma, živjela EU!
Vozio sam se dosta taksijem, većina vozača su porijeklom iz tzv. država trećeg svijeta. Pošto je ime Vladimir valjda relativno rijetko, ljudi iz Nizozemske nemaju baš to ime, a ni unutar arapskih zajednica je to ime nepostojeće, skoro svi taksisti su bili nadasve oduševljeni mojim imenom koje bi im bilo napisano u Uber aplikaciji.
“Imate sjajno ime”, svaki put bi isto konverzacija počela na engleskom u taksiju, “kao moj najomiljeniji čovjek na svijetu, Vladimir Putin!” Prvi put me iznenadilo, zašto imam sjajno ime, nitko u životu mi to nije prije rekao. Nemam ništa protiv svog imena, ali sad da je nešto ekstra specijalno i nije! U većini vožnji je bila fascinacija mojim imenom i htjeli su sa mnom pričati. Zanimljivo je gledati te ljude koji su došli raditi na Zapad kako su oduševljeni jednim Putinom.
Zašto voziš taksi u Amsterdamu, a ne u Moskvi?
Uglavnom mi se nije ulazilo u polemike s tim ljudima. Ne putujem skoro nikad, iako volim putovati, volim iskusiti nove kulture i sklapati nova poznanstva, ali upuštati se u rasprave oko Putina s nepoznatim taksistima mi se nije činilo pretjerano pametno. Nisam fan ruskog predsjednika, ali tko bi se sad s tom ekipom prepirao i na koncu – zašto.
Ipak, jednog od njih pošto je to sad već postala rutina, sam pitao pa dobro ako je već tako Putin genijalan i Rusija zemlja iz snova, što tamo ne voziš taksi? “A pa… pa vidite, pa znate, teško je dobiti vizu, papire…”
E tu sam te čekao, a i znao sam odgovor. Rusija je u suštini ksenofobna zemlja s Putinom na čelu koji smisliti ne može ljude tamne kože, nekakve Pakistance, ljude iz arapskih zemalja i slično. Možda ruski narod u većini i nije takav, ali njihova službena politika svakako je. Teško je dobiti vizu, ne žele imigrante drukčije boje kože koji će vozikati taksije.
Taksisti s kojima sam pričao su vjerojatno došli iz lošijih zemalja i tu su našli nekakav OK život vozeći taksi, lako moguće da većini njih nije ni pala na pamet Rusija jer se tamo jednostavno ne može doći. Vladimir Vladimirovič Putin ne želi tu ekipu gledati, ali priprosti taksisti ga usprkos tome obožavaju s vrlo jadnim argumentima, samo im se sviđa jer je “čvrst”, nije da znaju išta o ekonomskim politikama i možda širom slikom te zemlje i kakav je zaista život tamo. Vide samo Putina, ko tinejđerice što su zacopane u par godina starije pop zvijezde.
“Snažan čovjek, on zna kako treba stvari raditi” – uvijek ista retorika. I slažem se, snažan je, ne da ekipi poput njih da uopće prismrde Moskvi, a pogotovo da rade tamo. Zato se lijepo u Amsterdam doselio ili je već 2. generacija, uživa u slobodama Zapada. Radi, ne progoni ga se i ima OK život, što mu fali.
U svakom slučaju, ako vam se ukaže prilika svakako otiđite u Amsterdam, nećete požaliti. Prekrasne ulice, čuvene znamenitosti, “crvena ulica” s izlozima, puno toga ima za vidjeti. Skupo je dosta kako bi čovjek i očekivao, nije to za balkanski standard, ali… jednom se živi!